Zagađenje životne sredine otpadom

Zagađenje životne sredine znači uništenje ne samo dela prirodnih vrednosti i resursa, već i uništenje dela budućnosti narednih generacija. Brojni ekološki problemi nastaju zbog pogrešne koncepcije i sistema upravljanja otpadom koji nije ekološki zasnovan, i koji onemogućava pravilno postupanje s otpadom, koje ne dovodi do ekološki štetnih posledica. Koncepcija u kojoj se različite vrste otpada skupljaju zajedno i pomešane odlažu na deponiju je pogrešna i na taj način dolazi, ne samo do nemogućnosti ili znatnog poskupljenja odvajanja, odn. sortiranja i reciklaže (ponovne upotrebe), već i do onemogućavanja kontrole protoka materijala na deponijama. Ovakvim postupanjem gubi se prostor, uništava se životna sredina, ugrožavaju se postojeći prirodni resursi: zemljište, voda i vazduh, i trajno se gubi vrednost degradiranih materija koje propadaju u izmešanoj masi otpada.
Rešenje problema je u odvojenom prikupljanju pojedinih komponenti otpada, što podrazumeva njihovu preradu u nove upotrebne oblike i izbegavanje velikog broja ekoloških problema. Postupanje sa komunalnim otpadom treba da ide u smeru odvojenog prikupljanja komponenti i selekcije na mestu nastanka što omogućava maksimalni mogući povraćaj odvojeno prikupljenih komponenti u ponovnu upotrebu, kroz nove upotrebne oblike. Posebno treba izdvojiti problem komunalnog otpada s opasnim karakteristikama koji se, u ovakvoj koncepciji, mora kontrolisano čuvati, eventualno reciklirati ili uništiti. Čvrsti otpad se redovno prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih delatnosti. Komunalne organizacije putem odluka nadležnih gradskih ili opštinskih organa moraju da stvore uslove koji će svim stanovnicima omogućiti primereno postupanje s otpadom. Sadašnji način postupanja sa komunalnim otpadom u Srbiji ne odgovara aktuelnim ekološkim načelima, kriterijumima i standardima. Kod nas još uvek dominira zastareo, loš i ekološki štetan pristup odlaganja ukupnog nerazvrstanog otpada na običnim deponijama. Štete koje pritom nastaju nemerljive su i trajne, jer se zagađenje okoline najčešće ne može popraviti stotinama godina. Čvrsti otpad se generalno može podeliti na tri osnovne kategorije: komunalni, industrijski i poljoprivredni. Svaki od njih može biti: inertan, neopasan ili opasan.
Komunalni čvrsti otpad se može dalje podeliti na:
1. Rezidencijalni (stambeni) – koji se sastoji od ostataka hrane, papira, kartona, plastike, gume, tekstila, kože, baštenskog otpada, drveta, stakla, konzervi, aluminijuma i drugih metala, pepela, posebnog otpada (nameštaj, potrošna elektronika, bela tehnika, baterije, ulja i auto-gume) i opasnog otpada iz domaćinstva.
2. Komercijalni (prodavnice, restorani, pijace, poslovne zgrade, hoteli, moteli, štamparije, razni servisi) – koji se sastoji od papira, kartona, plastike, drveta, ostataka hrane, stakla, metala, posebnog otpada (uključuje iste kategorije otpada kao u slučaju stambenog otpada) i opasnog otpada.
3. Institucionalni (škole, bolnice, zatvori, administrativni centri) – koji je po sastavu sličan komercijalnom otpadu, s tim što uključujuje i medicinski otpad.
4. Građevinski (nova gradnja, renoviranje i rušenje objekata) – koji sadrži drvo, čelik, beton, šut i druge materijale.
5. Otpad sa javnih površina – koji čini otpad: od čišćenja ulica i puteva, iz korpi za otpatke, sa plaža i nastalog od uređenja gradskog zelenila, sa drugih rekreacionih površina i uginule životinje.
6. Otpad iz postrojenja za pripremu vode i za obradu otpadnih voda – njega uglavnom čine različiti otpadni muljevi.
Postojeće stanje u lokalnim samoupravama Republike Srbije karakterišu nepouzdani i nepotpuni podaci o količini generisanja komunalnog otpada. Količine komunalnog otpada na godišnjem nivou su proračunate na osnovu merenja otpada u referentnim lokalnim samoupravama. Na osnovu rezultata tih merenja, može se reći da gradsko stanovništvo generiše prosečno 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan, dok seosko stanovništvo prosečno generiše 0,7 kg otpada po stanovniku na dan. U proseku, stanovnik Republike Srbije generiše 0,87 kg komunalnog otpada na dan (318 kg godišnje).
Industrijski čvrsti otpad nastaje u industrijskim proizvodnim procesima i po svojstvima i sastavu značajno se razlikuje od komunalnog otpada. Može biti inertan (neopasan) i opasan. U malim preduzećima gde nema opasnog otpada, najčešće ga možemo kvalifikovati kao: komunalni otpad (identičan kućnom otpadu), otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina, ambalažni otpad nastao posle raspakivanja proizvoda (sve vrste omotnih materijala, kutija, posuda i sve ostalo što je u funkciji čuvanja, zaštite, reklame i prodaje proizvoda), elektronička i električna oprema i njihovi delovi.
Poljoprivredni čvrsti otpad nastaje na njivama, u povrtnjacima, voćnjacima, vinogradima, mlekarama, farmama i slično. Čine ga natruli otpadi hrane, biljni otpad i različiti opasni otpad. U Srbiji je veoma izražen problem zaštite životne sredine u seoskim sredinama zbog nasleđenih loših navika i starosti stanovništva. Komunalni standard sela i kvalitet zaštite životne sredine u mnogo čemu zaostaju za potrebama u tom smislu. Pošto selo brzo prihvata gradski način življenja, ishrane, odevanja, higijene, potrebe za tehničkim aparatima i slično, to zahteva i novo komunalno opremanje sela, a to podrazumeva: organizovano prikupljanje, selekciju i odvoz čvrstog otpada (bez biootpada), uređenje vodovodnih i kanalizacijacionih mreža, uređenje ulica i dr.
Nesistematično i neadekvatno postupanje sa otpadom predstavlja jedan od najvećih problema politike životne sredine u Srbiji. Ovakvo stanje prevashodno predstavlja posledicu neizgrađenog stava društva prema otpadu, nerazumevanja važnosti adekvatnog upravljanja otpadom i neshvatanja pozitivnih efekata ovog procesa.
Integracija Srbije u Evropsku Uniju donela bi i obavezu usaglašavanja domaćih propisa sa pravnim okvirom EU, odnosno, prihvatanje evropskih standarda postupanja s otpadom. Težište politike zaštite životne sredine razvijenih zemalja, uključujući zemlje EU, predstavlja visok nivo zaštite životne sredine i njeno utemeljenje na ekonomskim principima. Rešavanje problema zagađenja životne sredine usled neadekvatnog upravljanja otpadom i namenskog korišćenja naknada, uzima u obzir primenu principa „zagađivač plaća” u skladu sa Preporukom Saveta 75/436 Euratom, ECSC, EEC o određivanju troškova i akcija javne vlasti u oblasti zaštite životne sredine – princip „Zagađivač plaća“.
Izmenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom ostvaruju se opšti ciljevi ustanovljeni zakonom, odnosno primena načela „zagađivač plaća” koji je ustanovljen Zakonom o zaštiti životne sredine pod jednakim uslovima za sva pravna lica koja obavljaju privrednu delatnost na teritoriji Republike Srbije. Propisuju se finansiranja upravljanja otpadom i korišćenje sredstava za finansiranje otpadom u skladu sa rešenjima predviđenim u predloženim izmenama i dopunama zakona kojim se uređuje zaštita životne sredine, a kojim se ustanovljava Zeleni fond Republike Srbije.
Predložena zakonodavna rešenja nemaju negativno dejstvo na privredne subjekte, jer se odnose na popunjavanje pravnih praznina, preciziranje odredbi, obezbeđivanje kontinuiteta u radu novih postrojenja koja podležu integrisanoj dozvoli, i u vezi su sa prestankom rada Fonda za zaštitu životne sredine. Takođe, ona predstavljaju i usklađivanje sa predloženim rešenjima u zakonu kojim se uređuje zaštita životne sredine, a istovremeno obezbeđuju kontinuitet u funkcionisanju sistema finansiranja zaštite životne sredine, uključujući i upravljanje posebnim tokovima otpada. Tokom primene zakona preduzeće se zakonodavne, upravne i upravno nadzorne, institucionalno-organizacione, tehničke, operativne, ekonomske i mere jačanja javne svesti.
Zakonodavne, upravne i upravno nadzorne mere podrazumevaju:
• Reviziju i donošenje Strategije upravljanja otpadom sa Nacionalnim planom kao i programa prevencije stvaranja otpada
• Usklađivanje regionalnih i lokalnih planova upravljanja otpadom sa Nacionalnim planom
• Donošenje izvršnih propisa na osnovu ovog zakona
• Uspostavljanje okvira za primenu tehničkih zahteva za nusproizvode i za pojedine vrste otpada koje u skladu sa propisima Evropske unije prestaju da budu otpad
• Reviziju sistema ovlašćivanja organizacija za ispitivanje otpada
• Uvođenje i primena sistema superanalize u slučaju sumnje u izveštaj o ispitivanju otpada
• Unaprediti sistem izdavanja, izmene i oduzimanja dozvola za upravljanje otpadom, a naročito za postrojenja za upravljanje otpadom koja podležu integrisanoj dozvoli
• Uspostavljanje registracije posrednika, odnosno trgovaca otpadom
• Reviziju propisa o upravljanju medicinskim i farmaceutskim otpadom
Tehničko-tehnološke mere podrazumevaju:
• Rešavanje skladištenja opasnog otpada
• Izgradnju sistema za tretman otpada, uključujući opasan otpad
• Odlaganje otpada iz domaćinstva u kontejnere ili drugi način;
• Obezbeđivanje i opremanje centara za sakupljanje otpada iz domaćinstva koji nije moguće odložiti u kontejnere za komunalni otpad (kabasti i drugi otpad), uključujući i opasan otpad iz domaćinstava
• Veće korišćenje pepela iz termoelektrana kao sekundarne sirovine (cementare, građevinski sistemi)
• Zamenu svih uređaja sa PCB uljima, dekontaminaciju uređaja, uništavanje svih opasnih otpadnih materija sa PCB
Institucionalne i organizacione mere podrazumevaju:
• Uspostavljanje saradnje između organa nadležnog za izdavanje dozvole i operatera koji podležu integrisanoj dozvoli
• Jačanje kontrolnih mehanizama za praćenje kretanja opasnog otpada i unapređenje sistema izveštavanja u oblasti upravljanja otpadom
Usaglašavanje zakonskih regulativa sa propisima EU je proces koji stalno traje. Izgradnja regionalnih centara za upravljanje čvrstim komunalnim otpadom je strateški cilj Republike Srbije, koji podrazumeva izgradnju celokupne infrastrukture za efikasno i efektivno upravljanje otpadom. Infrastruktura podrazumeva izgradnju transfer stanica za sakupljanje i razdvajanje reciklabilnih komponenti iz otpada, ali i izgradnju kako reciklažnih dvorišta, tako i postrojenja za iskorišćenje otpada u cilju dobijanja energije. Samo one vrste otpada koje se ne mogu ponovno iskoristiti i reciklirati ili se ne mogu iskoristiti za dobijanje energije, mogu se odložiti na deponije, u skladu sa Uredbom o odlaganju otpada na deponije koju je Vlada Republike Srbije usvojila 2010. god. Ovde možete preuzeti aktuelne zakone.
Zakon o upravljanju otpadom

Zakon o zaštiti životne sredine

Comments are closed.